MAJKA, KĆEKA I ON – Erotska prica

Majka i kći zajedno u akciji…

Priča je ovo o mojoj susjedi i njenoj curici… Marija je bila cura sa sela, prijateljica moje obitelji, još dok sam bio dječak. Tako je često navraćala kod nas i postala moja prva seksualna želja, a i moja prva seksi-učiteljica. Bila je to prava rasna cura, jedrog i čvrstog tijela, visoka rastom, tamne puti i izazovno dlakavih noga. Ona je, iz svoga strogog odgoja, uvijek smatrala da treba prikriti ili bar pokoriti tu svoju naglašenu tjelesnost da ne bude izazov svojoj okolini te je svoju erotičnost kojom je priroda obdarila smatrala svojim kompleksom, a ja sam je sanjao i napajao se na njoj.
Bila je tek 4 godine starija od mene, dovoljno da me njezino tijelo zavodi, a nedovoljno da shvati moje mlade muške potrebe i moje prevare da se toga kod nje domognem. Imao sam nekih trinaest-četrnaest godina (sedmi osnovne) kad sam se uspalio i htio pošto-poto opipati nešto ženska. Tada to nije bilo vrijeme Interneta i nije se lako dolazilo do ženskih gaćica. Bio sam odličan učenik u školi (to se znalo u susjedstvu) i mali predodređen za velike škole. Takvom su svi bili na usluzi, ne samo u kući nego i kod prijatelja. Jedan dan, kad sam sračunao da od okruženja neću biti uznemirivan, dođem ja kod Marije doma sa svojom pakosnom idejom. U školi smo, mažem ja njoj nakon što smo ostali sami i zaključani, učili ovih dana sve o muškom i ženskom tijelu, te bih ja kao dobar učenik to svakako morao dobro shvatiti i naučiti i ja sam eto došao k njoj s kojom se dobro poznajem da mi ona to pokaže, jer to nam treba ako ćemo ići u veće škole. A ona, mala neupućena seljančica, nije ništa zla sumnjala nego je vjerovala ovome dobrom i pametnom dječaku, dobrih roditelja iz kuće na glasu i sve najbolje i sve tako. I još moja rečenica-dvije te ona pristane, ali mi zaprijeti da to smijem samo radi škole znati i gledati jer da bi mi to bio veliki grijeh. Naravno, kleo sam se ja i preklinjao, samo radi čiste škole i znanja, da se ne osramotim kad u veće škole pođem. I pusti ona mene (najprije da će ona sama, ali ne, kažem, moram ja polako sam da mi to bolje u glavu sjedne) te ja počnem najprije sikice njezine, tvrde i velike premetati a drugom rukom otkopčavati joj košulju. A kad su one onako bijele, nikad sunca vidjele, iskočile pred moje oči, ruke su mi se tresle, ali nisam se dao te malo po jednoj pa po drugoj, te kako ti ovo stoji, te je li se ovo zovu bradavice, a je li odavde ide mlijeko i sve tako, a ona pomaže i tumači i namješta i gušta! Gušta! To sam tek kasnije shvatio, ne onda, neku godinu kasnije. Potom ja, u brizi da nas već netko ne omete, hoću rukom pod suknju a ona ne brani nego se izdiže te ja dopro i do gaćica i kažem da bi ih trebalo maknuti a njoj nije trebalo dvaput reći, svukla ih, kurvica mala, i zadigla suknju. Kad mi tada nije srce iz grudi iskočilo nikada neće. Jer koliko pičkica sam u životu prošao, ali tu prvu u sedmom osnovne, ta se ne da zaboraviti. One svilene crne dlačice (17 godina je joj je tada bilo) i moji prsti kojima ona nije ništa branila, da nauče za školu. Ali ja sam tada učio drugu školu. Životnu školu. I kad sam je se svu nagledao i svu je ispipao ona se obuče brzo i još jedanput mi zaprijeti da ne bih ja to pokvareno shvatio i da ne bi slučajno kome o tome pričao. Nisam nikome do ovo sada. Koliko sam puta, počevši od te večeri, u svom krevetu, s rukom na onome mjestu, s mislima na nju svršio, toga broja ne znam. Samo jednu večer nisam, ona mi je to učinila. Bilo je to ovako. Roditelji su mi nedugo iza onoga trebali na nekoliko dana otići od kuće, te mi djeca ostali sami. A ona, Marija, kao pristojna i vrijedna cura iz susjedstva, a tko će ako ne ona, ponudila se da bi mogla biti na usluzi ta dva-tri dana i djecu pripaziti, nahraniti ih i pričuvati. A to je značilo i s njima noć proboraviti jer kud ćeš djecu noću same ostaviti. I tako ona u našoj sobi, da nas nije strah, na materinu krevetu, a ja na drugome, do njezina. Ali tko će zaspati dok je ona tu, a one slike još jače pred očima. I diram se ja dolje i vrtim se te će ona meni da što mi je? A ja opet smicalicu da me svrbi i da ne mogu mirovati jer se moram stalno češkati. Može li pomoći? – pita ona, jer to joj je i zadatak da bude tu na pomoći. Može, kažem ja te je pustim do sebe. I pokažem ja gdje to svrbi i neće da prestane. I uzme ona to, svojom lijepom djevojačkom rukom, i ne sluti ništa zla i dira i češka, a svrbi još, govorim ja i treba jače i sve tako ona radi kako joj se kaže i onda mokro, majko moja, mozak mi se muti a njoj mokro po ruci. Ali ništa ona ne uzima naopako, malo obrisala ruku i pita je li svrbi još. Ne svrbi više, te ode ona u svoj krevet a ja blaženo zaspem u svome.

Par godina poslije (bio sam u srednjoj) a vrijeme ekonomske emigracije te ode Marija, koja je inače rano ostala bez roditelja, u Njemačku da zaradi za miraz, da se može dobro udati. Ali neki opaki Nijemac tamo joj na prevaru napravi dijete i nikad je ne oženi. Tako se rodila mala Ivana. A Marija, kud će od sramote kad se u selu pročulo da ima mulicu. Par puta se vraćala za Božić ali zli jezici je tjerali. Samo u našoj kući imala je utjehu, razumijevanje i zaštitu. I moju – zna se, a moja se riječ, jednoga naprednog gimnazijalca – uvažavala. Jednom sam je tako uzeo u zaštitu pred zlim ženama a ona je plakala, a kad smo ostali sami zagrlila me i rekla mi da mi nikada neće ovo dobro zaboraviti. I nije. Ne samo od toga, jednostavno između nekoga se rodi neka simpatija pa tako između Marije i mene, od djetinjstva pa do vijeka. Neka privlačnost koja se ne da ničim poništiti. A ona sljedećih godine više i nije dolazila ovamo. Mala Ivana je rasla u Njemačkoj. No ipak kad je curica trebala u školu mama zaključi da je bolje u Domovini te se vrati i od Njemačke dobre ušteđevine kupi za njih dvije lijepi stan u gradu. Ponekad bi ih tamo posjetio i bio drag gost mami i zabavan kćerki. I tako se razvilo trostrano prijateljstvo.

Toga dana sretnem u gradu Ivanu. Bila je već lijepa cura (drugi razred srednje) zgodna plavuša, plavih očiju i kratke kose. Hoćemo na piće? – Hoćemo. I tako se razveze priča, o školi, o dečkima, o njezinoj mami. Ali ona sve nešto krije i ne govori rado. Pitam da li nešto nije u redu, a ona kaže da nije, da će mi drugi put o tome pričati. I dođe uskoro taj drugi put, nakon nekih petnaestak dana našli smo se, poslije njezine škole i onda je ja pozovem na pizzu. Na razgovor, naravno, ali u pizzeriju. Nismo još ni završili sa zadnjim zalogajima a ona se rasplakala. Što je, pitam ja, a ona će da samo meni to može pričati, da nikome drugome to ne bi mogla jer da nikoga nema tko bi je mogao dobro razumjeti, jedino ako mogu ja. Naravno, velim i uvjeravam je, neka kaže sve što je muči i što joj je na duši, ta meni može koji je znam od malih nogu i sve njezino doma. Eto to doma nije u redu, kaže ona. S mamom se ne slaže nikako. Mater je ne razumije, stalno je viče, napada je, ne vjeruje joj, govori joj da se prokurvala (a to nije istina, ona mi se kune, samo je s jednim dečkom spavala) i da se drogira, a nije nikad ništa osim dva dima probala, i ona ne može ovako s materom i bježala je iz kuće već po nekoliko dana i slabo joj ide u školi i sve tako i sve loše. Tješio sam je, iskreno mi je bilo žao. Mislim u sebi kakva je to sudbina ove djece i da ću pomoći sa svoje strane sve što mogu. Možeš, kaže ona jedino ti možeš. Kaži, velim ja, učinit ću što god mogu, bar tebi i tvojoj mami, uvijek. E to, kaže ona. Što to, ne razumijem ja. Moja mama je prema meni takva jer nema muškarca. To njoj treba. Ali što ja tu mogu, pomislio sam, ali nisam rekao, jer je ona bila brža. Ti možeš pomoći. Gledao sam je i nisam mogao doći do riječi. Sad kad sam ti ovo sve ispričala kad sam ti otvorila dušu, ne smiješ me iznevjeriti, ne smiješ se jednostavno pokupiti i otići. Govorila mi je tako slobodno jer smo doista bili prijatelji. Jest bila 16 godina mlađa ali što to smeta kad u nekoga imaš povjerenja. I kako to misliš, pitam je ja sad već otvoreno jer vidim da je vrag ovdje odnio šalu. Znam točno što ti želim reći, kaže ona, ali mi moraš obećati da ovo nećeš krivo razumjeti i da me nećeš ništa okriviti. Neću velim ja, ta zar to meni treba dva puta reći. Evo, kaže ona, ono što je sve vrijeme u glavi držala – hoću da mi opališ mater. Koncentrirao sam se da ne pokažem gestu zbunjenosti, da nju ne zbunim, da je ne povrijedim u njezinim osjećajima. I to ne bilo kako, nastavila je ona – hoću da je opališ preda mnom. Sad mi je doista trebala dobra koncentracija da ne zinem od čuda, ali ona nije još završila. I ne samo to, nastavila je – nego da i mene opališ pred njom. Sad sam progutao knedlu, jer više ništa od moje koncentracije nije ostalo. Još sam blijedo gledao kad je ona rekla: Samo ti to možeš i čekam da mi to obećaš, sad ovdje.

Jest da mi je krv udarila u prepone istoga trena, jest da je donja glava htjela isti čas preuzeti gornju ali skupio sam energiju da se još savladam i da kažem: Znaš, Ivana, neću te odmah odbiti, ali daj mi priliku da prije razgovaram s tvojom mamom. Kako to misliš, razgovaraš, da joj izbrbljaš ovo što sam ti rekla! stala je u nevjerici vikati. Onda sam je zagrlio, prijateljski i rekao: Ne, nikada te ne bih iznevjerio. Pričat ću s njom da pristane na ovo. Zaletjela se sad i poljubila me u lice. Čekaj još malo, nismo završili, rekao sam pokušavajući dobiti na vremenu. Reci, kaže ona, što god hoćeš ali nemoj odbijati. Kaži ti meni, sad ja već ozbiljno s njom, zašto tebi to treba, zašto tako grubo i vulgarno to hoćeš. Kako to misliš pita ona, pa što tu ima grubo i što vulgarno. Bar si ti obrazovan muškarac. Nije to, govorim ja nego zašto hoćeš da nju pred tobom i tebe pred njom, pitam i izbjegavam da kažem neku prostu riječ koja se tu sam od sebe nameće. A to, kaže ona, to pitaš. E vidiš, sad je opet podigla glas, hoću da vidim kako joj ona muška stvar ulazi i da vidim kako je mirna poslije toga i da mene ostavi na miru. A ti, upadam ja, što da tebe pred njom. A to hoću, još glasnija je ona, hoću da gleda kako me muškarac jebe (baš tako reče, bez imalo nelagode) kad već govori da sam se prokurvala. Pa neka joj bude tvrdo oko srca. Onda ja vidim da je ovo skroz ozbiljno i da će ovo ludo završiti te je stanem grliti i maziti (samo kao moju dobru djevojčicu, doista) i kažem joj da nije lijepo tako prema materi, da nije ona tako loša, da je prošla i ona svoje u životu i sve tako. I kažem danas je teško razumjeti se, generacijski jaz i sve čega sam se mogao dosjetiti. A ona opet plače i briše suze, ali ne prestaje. Govori ti što god hoćeš, kaže ona, shvati to tako ako ti je lakše, ali mi učini to što mi treba. I onda je dodala, ali molim te, kad budeš s mamom govorio nemoj slučajno da se izlaneš da sam ti ja što rekla. Ti njoj reci da je ti hoćeš sa svoje strane, a onda se izazovno nasmijala i dobacila: bar tebi je to lako. Kako to misliš? namjestio sam se kao da sam strog. Pa znajući kako te mama gleda, ona bi tebi legla čim je pogledaš. Daj, rekao sam joj, lijepo se izražavaj o mami. Što mi to govoriš, sad je ona bila zaista ozbiljna, pa valjda znaš da si njezina tiha patnja. Onda sam, da okrenem temu, pitao hoćemo li još po piće. Pili smo još malo i onda smo pošli, a ja sam otišao sa zadatkom da sredim to za nju s njezinom mamom.

Nije bilo vrijeme da ovo odugovlačim, te prvom prilikom, dok je mala bila u školi zaputim se ja s buketom cvijeće k Mariji. Razveselila se kad me vidjela, i meni i cvijeću, više meni nego cvijeću, kao i uvijek do sada. Te daj sjedi, te daj popij, te pojedi, pa nećeš odmah natrag, ta znaš kako je lijepo kad navratiš, sve ona tako oko mene, a ne sluti što nosim i čime ću je sada zateći. Već sam doma sto puta u glavi prevrnuo i trenirao kako ovo izvesti i odakle početi a da budem što diskretniji, ali onda mi je jednostavno puklo i kažem ja njoj najednom: Čuj, Marija, što ti misliš da ja tebe opalim?! Mislio sam da će me lupiti čime, ali ona samo spusti pogled i kao da je ona što skrivila, a ne ja takvim naletom nepristojnosti, samo izusti: Zašto si tako prost prema meni a znaš da si me oduvijek mogao imati. Skočio mi je u hlačama i počeo mi zapovijedati, ali mu nisam dao. Morao sam biti pribran, Ivane radi. Onda ja počnem bez srama i obzira, znajući da je ova već legla. Čuj, kažem ja njoj, zamutila si mi pamet još dok sam bio dječak (i onda joj spomenem one dječačke priče, a ona se samo ispod sebe smješkala jer je i sama sve dobro shvaćala), malo sam vremena propustio ali sad ga je dosta ispred nas i sad hoću da ga nadoknadim i zato hoću da te prvim put opalim posebno grubo. Zašto tako, kaže ona, a ne buni se, nema pobune u tom pitanju ni u njezinu glasu, nego samo najljepše žensko predavanje. A ja se ne obazirem na njezina pitanja jer to i nisu pitanja nego davanja. Slušaj, kažem ja njoj, opalit ću te pred Ivanom. Ako maločas nije sad me je sigurno trebala odalamiti. Ali ne, počela je plakati. Zašto si takav prema meni, kad u tebe imam toliko povjerenje i zašto me tako mučiš? Onda ja njoj održim lekciju, da njoj treba ona stvar (a znala je to i sama i moje su riječi padale kao sjeme na njivu oranicu) i sa svim se je slagala, bar prešutno a onda je čak počela i klimati glavom i odobravati i već sam pomislio da će se baciti na mene onaj čas i tražiti da se natakne jer je skroz zagorjela. No onda se ipak malo pribrala i počela kao da će me riječima odvraćati, ako se bude dalo, ako ne onda neka bude kako ja kažem, tako se postavila. Onda je pitala zašto pred Ivanom, jer da ako joj kćer želim da mogu slobodno, jer da se Ivana i tako već prokurvala i da ne zna što će s njom. E, tu mi je dobro došla i onda je napadnem da kako može tako prema kćeri jer da ja Ivanu dobro poznam i da smo dobri prijatelji i da nije istina to što priča. A ona kaže meni, znam da ste prijatelji i imam povjerenja u tebe i malo ti prigovaram zašto se malo više ne pozabaviš s njom i usmjeriš je. Što bih više trebao, pitam ja. A ona onda kaže da nije ona naivna i neuka, da je prošla svijeta i da zna da današnja mladež ima slobodu u svemu pa i u seksu i da je normalno danas da se curice od 16 godina (koliko je taman imala Ivana) već naveliko jebu (sad se više nije stidjela tako govoriti ispred mene) i da što ona tu može, a onda mi je dodala, bilo bi mi puno draže da je s tobom, bar bi od tebe nešto dobra naučila. Kako to misliš? hoću ja da budem siguran da sam je pravilno shvatio. Eto to, što sam ti rekla, da se pojebe s tobom kad joj to treba bar se ne bi potrošila na one drogeraše. Malo smo stali i šutjeli oboje i razumjeli smo se bez riječi. Dobro kažem ja njoj, možda si u pravu, razmislit ću o tome. Ali hajmo sad dogovoriti mi dvoje. Onda je ona shvatila da ja nju već zaozbiljno hoću te mi se primakla i naslonila se na mene kao da to treba odmah sada i tu. Želim baš onako, rekao sam, ozbiljno mislim. Opet me je gledala, ali sada samo gledala i ništa nije pitala, i kao da se u tim njenim očima čitalo: zašto baš tako, ali ako ti misliš da tako treba onda neka bude. Stvarno mi želiš to napraviti pred Ivanom? skromno je zapitala, a onda dodala: ja ću onda umrijeti od stida (već je znači bilo gotovo s tim hoće li, a sad je na redu bilo samo a kako će) i dovršila još: a Ivana, što će ona misliti o meni? E tu sam je čekao. Vidiš, mala moja, tako sam joj se obratio i gladio je po kosi, a ona je od toga moga dodira guštala i prela kao mačka, vidiš koliko si ti stranac sa svojom kćeri, ona te vjerojatno nije nikad ni golu vidjela. Pa i nije, dometne ona u čudu, kako to mogu znati. Normalno, kažem ja kad nemate povjerenja jedna u drugu, a bilo bi prirodno da ste dvije prijateljice i da ste gole doma po stanu, što bi tu bilo loše. Samo je gledala i pila moje riječi i tražila spas u njima kao da je osjetila da se nešto od njezinih dnevnih i noćnih mora počelo otvarati i rješavati. Misliš da mala ne zna što su tvoje ženske potrebe, kao što su i njezine. Opet je spustila pogled, nemajući riječi prigovora ali nemajući ni hrabrosti da me gleda dok joj tako tvrdu istinu sipam u lice. Ja dobro poznam Ivanu, znam kako misli i slušaj sada što ću ti reći: Napravit ćeš to što tražim od tebe i vidjet ćeš kako će se nešto prelomiti i kako će te kćer drugim očima gledati, kako će i ona shvatiti da si joj bliska (nisam joj ipak htio reći i da ću i malu pred njom, što da je zbunim toliko). Već je podigla glavu, potpuno se predajući i kao da će me poljubiti u taj čas. I prije nego će izgubiti hrabrost za taj prvi i dugo čekani poljubac s muškarcem kakav joj je oduvijek trebao, ja je prihvatim i nježno poljubim. Izgubila je snagu na nogama i sjela. Uzdah joj se oteo, te ona obriše oči i nasmije se. Kao da sanjam, rekla mi je. A onda dodala, kao da je već sve odavno poznato: A kad bi ti to, mogu li bar znati unaprijed? Rekao sam, kad se dogovorim s Ivanom. To joj je došlo kao neko olakšanje jer je valjda očekivala da će joj ona morati ovo sve ispričati. I ona bijaše već pomirena i više nije vraćala razgovor natrag nego je dodala: Daj sada pojedi nešto, molim te. Složio sam se i onda mi je servirala jelo a bila je sva poletna, kao da je okrenula jednu novu stranicu života. Bilo je baš tako.

Kad sam Ivanu do koji dan zaustavio u gradu i pozvao je, vladajući skroz situacijom, da se provozamo autom, oči su joj zasjale, slutila je da je izišlo na njezinu ali ništa nije pitala dok nismo sjeli. Onda više nije mogla izdržati i napala je odmah: Govori! ne muči me, kako je bilo? Ne gledajući u nju, kao da sam učinio nešto nevaljalo ali nužno, kažem: Sređeno je! Objesila se o mene i pružila se, ne ni malo kao djevojčica nego kao odrasla djevojka koja zna što joj je činiti. No ipak, imajući jedan dugi prijateljski odnos sa mnom i računajući na svu zaštitu koju je od mene uvijek mogla dobiti, nije htjela ništa prva. Samo mi je uzela ruku, moj dlan, i prislonila ga na svoje grudi. Bile su čvrste i poželjne. Onda sam je, prvi put, dodirnuo kao ženu. Uzeo sam one njezine mlade i podatne djevojačke grudi, koje su bile zaštićene samo laganom majicom (grudnjak nije nosila), zavučem ruku ispod i nježno, skroz nježno sam je mazio. Tresla se je, ispuštala glasove ugode i skroz se prepustila. Spustio sam jedan poljubac na njene usne i rekao: Divna si, želim te, doista, ali dajmo neka ovo ostane za onaj plan. Složila se mada je isto tako mislila da je šteta što to neće biti već sada. Kad ćemo? – sad je bila već nestrpljiva. Ti reci, odgovorio sam, kad ti je dobar datum? Znala je na što mislim, razmišljala je trenutak i rekla: dobri su mi datumi, nemojmo čekati. Onda, rekao sam, sutra navečer. Bila je sva uzbuđena i onda mi se objesila o usne. Jedva smo se zaustavili. Odvezao sam je do stana i pozdravio. Zar nećeš ući? – pitala je. Ne sada, rekao sam, telefonirat ću joj. Još onako s noga utisnula mi je još jedan poljubac i otrčala uza stepenice kao prava nesputana curica.

Telefonirao sam Mariji čim sam stigao doma. Bile su zajedno i nije mogla odgovarati te mi je davala znak da pričekam dok sa slušalicom ne uđe u sobu. Znaš da nisam sama, rekla je. Znam, kazao sam, i zar se još nisi počela normalno ponašati pred kćerkom? – pitao sam. Ništa nije odgovorila, znajući da sam u pravu. Ona zna sada sve, rekao sam joj. Osjećao sam samo kako duboko diše. Doći ću sutra navečer i prenoćit ću kod vas, rekao sam i čekao da ona samo kaže to svoje zadnje, da. Nisi razmišljao, počela je sad ona s posljednjim pokušajima, da to ipak napravimo nas dvoje sami. Rekla je to samo kao alibi, ni sama ne vjerujući da će nešto već promijeniti a i sumnjajući da li uopće treba što promijeniti u odnosu na mene u kojega je imala toliko povjerenja. Šutio sam nekoliko trenutaka i pustio da njezino pitanje visi u zraku i da joj nelagoda bude još veća. Znao sam da je donekle bila u pravu. Možda me je nakon toliko godina zaslužila, ali s druge strane opet Ivana je ovo tražila i ona je imala neko pravo u svemu ovome. Moja dvojba bila je ipak unaprijed riješena. Mlade sam uvijek i njihove poglede stavljao ispred stavova odraslih. Svijet mladih bio je sigurno bolji, u to sam bio duboko uvjeren. Želim baš onako, rekao sam i očekujem to od tebe. Toliko je bila slaba prema meni da je bilo gotovo, sada stvarno gotovo. Onda je dodala još ono usputno žensko: Ja ću onda umrijeti od stida. Nećeš, mala moja, rekao sam joj. Ni jedna nije umrla od stida pa nećeš ni ti, a osim toga, produžio sam, i hoću da ti razbijem taj tvoj stid, to je prvi zid koji će pasti između vas dvije. Sad ti se čini to neugodno, ali bit će ti drago poslije. Tada je na trenutak zastala a onda je rekla, ono što je bilo logično: A ona? Tko ona? – pravio sam se nevješt. Ivana. Što si mislio s njom? (Dakle dosjetila se toga pitanja. A kako i ne bi? Marija je ipak bila pametna. Pametna i dobra ženka.) I nju ću. U tu te tri kratke riječi toj je ženi toga časa bila prenesena poruka da ću joj jebati kćer. No ona u tim riječima ne nađe razloga za uzbunu, prije bi se reklo za olakšanje. Kao da je sad bila uspostavljena neka ravnoteža i podjela ukupne neugode. Čuo sam samo kako je duboko uzdahnula a zatim je tiho rekla: Onda dođi, ja ću pripremiti večeru. Uputio sam joj poljubac tako na daljinu i ostavio je s njezinim mislima. Tu večer i sutrašnji dan gledale su jedna drugu, znajući što ima biti, ali nemajući još ni jedna hrabrosti da se opusti i prizna da je zid između njih velik i nepotreban i da ga treba početi rušiti, svaka sa svoje strane. Urušit će se vrlo brzo a umjesto zida između njih imat će mene kao najljepši most.

Sutradan na večer stigao sam s cvijećem i dvije boce biranog vina. One su me dočekale na vratima i svaka me poljubila. Stol je bio ukrašen i onda je slijedila večera, prava gozba koju je Marija pripremila. Sjedio sam na vrh stola a one dvije svaka s po jedne strane. Na njihovim licima pokušavao sam čitati tajne znakove ili ukrasti krišom po riječ-dvije kad bi se ona druga na čas odvojila. Marija je davala sve od sebe iako je bila još puno napeta. Ruke su joj se znojila i svaki čas ih je brisala. Kad sam kradom pitao kako se ponaša Ivana skoro se nasmiješila, ali je onda odmah to voljno zaustavila, čisto zato da mi još ne da za pravo. Znaš da mi je pomagala sve oko večere – rekla je. Uzvratio sam joj osmijehom koji je sve govorio. Gostili smo se u ugodnoj atmosferi a onda je došlo vrijeme za zdravicu. Natočio sam svakoj u njenu čašu (kao što sam kasnije trebao natočiti svakoj u njenu … znate već što). Ustao sam se i održao mali govor: Drage moje prijateljice, najprije se zahvaljujem na ovoj divnoj fešti kojom ste me dočekale. Doista ovim sjajno pripremljenim jelima podigli ste moj apetit, dakle apetit…(tu sam se znakovito nakašljao da podvučem dvosmislenost svojih riječi, na što su se one lijepo nasmijale, pogledavši jedna drugu). Večeras sam pozvan u vaš krevet i to sam doživio kao jedan nezaboravan poziv, jedan od najljepših u mome životu. Jer imati zajedno dvije izazovne dame kao što ih ja večeras imam i k tome mamu i njezinu dragu kćerku – to je san svakog muškarca. Eto meni se ovaj muški san večeras ostvaruje. Dižem ovu čašu u znak našega prijateljstva u troje. Želim da ono večeras počne i dugo, dugo traje. U tome divnom trokutu želim da se ugodno osjećate i da svaka stranica toga trokuta bude međusobno dobro povezana. Živjele, moje ljupke dame! Na to sam dobio spontani pljesak njih obje te smo nazdravili i svi zajedno pili. Bilo je nekih deset na večer kad se već stol pospremio te sam ja, da razbijem bilo kakvu dalju zakočenost rekao: Idem ja prvi u kupatilo i nađete me u krevetu. Onda sam dodao: I nemojte da dugo čekam! Opet je pao veseli smijeh i to je bio dobar znak. Nije mi trebalo pokazivati gdje je koja prostorija jer sam u toj kući već dugo vremena bio kao doma. Marijina soba i krevet (izabrao sam da to bude baš njezin krevet, ne samo zato što je bio širi nego zato što je ona bila domaćica) bili su svečano namješteni. Skinuo sam se i gol legao na sredinu. Doista nije trebalo dugo čekati i hrabrija je već stigla. Lako je pogoditi da je to bila Ivana. Jednostavno se skinula i onako neopterećena svojim izgledom ili takvom situacijom, kako to već može samo mlada djevojka, okrenula se gola ispred mene. Kako ti izgledam? – pitala je. Divna si, uzvratio sam i doista je bila šesna. Još joj je nedostajala koja godina da dostigne svoj puni kapacitet ali već je bila skroz upotrebljiva. Plavuša, bila je takva i po glavi i među nogama i imala je čvrste iako ne baš velike sise. Bradavice su joj bile lijepe. I noge. Bila je vrlo vitka i dosta visoka, iako nešto niža od mame. Smjestila se do mene, meni s lijeve (tako sam ja zamislio) te jednostavno uvukla ruku dolje i dodirnula me. Bio sam napet, a što drugo sam uopće mogao. Nasmiješila se kad ga je osjetila i samo je rekla: Vruć si. Rekao sam joj: Eto dobila si, još nisi ali ćeš dobiti uskoro ono što si tražila. Onda se bacila na mene i ljubila me i govorila. Hvala za ovo. Neću ti nikada zaboraviti. Ljubili smo se i još malo a onda sam ja rekao. Večeras mama ima prednost, nemoj se ljutiti. Naravno, rekla je ona, ali dobit ću i ja nadam se svoju večer i onda se toplo i zavodnički nasmijala. Prihvaćam rekao sam, a uto su se već čuli koraci u hodniku. Stizala je i mama. Lijepo vas je tako vidjeti, dobacila je kad je ušla u sobu, a to je bilo i iskreno s njezine strane a i način da se malo oslobodi početne treme koja je još nije puštala. Smijem li ugasiti svjetlo pitala je, znajući da neće dobiti za to odobrenje. Želimo te vidjeti, rekao sam, i to što prije. Vidjevši da nema kuda i da to sada mora početi, nekom je brzom radnjom skinula haljinu (a već je prije vani ispod nje skinula ostalo), pustila je jednostavno na pod i u dva koraka uskočila u krevet pod pokrivač kao da može tako izbjeći našim pogledima. No onda sam ja zapljeskao, a Ivana prihvatila a ona se samo zacrvenjela. Tad sam se malo izdignuo te rekao: Želim vas sada obje i hoću da ovu večer predate svu inicijativu meni. Jednom riječju, hoću vašu potpunu poslušnost. Slažem se, bila je brza Ivana. Još nisam čuo obje, naglasio sam, misleći na Mariju. Onda je ona tiho rekla: Pa to se razumije.

Uzeo sam rub prekrivača s Marije i jednim potezom je otkrio. Shvativši da je otkrivena pokrila se rukama. Mislim, rekao sam, da ovo nije poslušnost. Ona još nije reagirala nego se samo crvenjela. Tada sam rekao glasom koji nije ostavljao nikakvog izbora. Želim da digneš ruke. I onda ih je stvarno digla, ali je zatvorila oči. Gledao sam je. Prvi put, nakon onoga svog dječačkog iskustva. Bila je veoma zgodna. Bio je to nepotrošeno tijelo prave rasne ženske. Pička joj je sada bila skroz crna i tvrdih kovrčavih dlaka i bila je jako obrasla. Inače je bila dlakava i po nogama a to mi se uvijek kod nje sviđalo. Sise su joj bile krupne i skroz izazovne. Imala je tada 35, najbolje godine za ženu. Veoma si lijepa, Marija, rekao sam joj, čega se imaš stidjeti sada. Otvori oči! Slušala je, to joj je bilo u krvi da bude poslušna. Otvorila je oči i gledala, možda ne okolo, možda samo ispred sebe, ali mogao sam je i razumjeti. Bilo joj je to prvi put s muškarcem nakon puno godina. I to u ovakvim nimalo jednostavnim okolnostima koje sam joj nametnuo. Ivana se nalaktila iza mene i jednako je tako gledala. Dobro, nije imala istu fizičku ugodu, ali ju je lijepo gledala. Možda prvi put u životu imala je tu priliku i sad ju je slobodno koristila. Tada sam spustio usne na Marijine i poljubio je. Samo malo mi je uzvratila a ja sam joj dozvolio da zadrži još to malo srama koji ju nije napuštao. Jer uskoro otet ću joj ga cijelog, drsko i nepovratno. Spustio sam se još malo niže, do njenih bradavica i uzeo ih u svoja usta, ljubio ih i lizao jednu, pa drugu. Tada sam osjetio prvi njen pokret, bio je znak da će se, unatoč razumu protiv kojega se još borila – popustiti. To je i učinila kad sam joj zašao jezikom u međunožje. Nije mogla održati zavjet šutnje. Nije dugo potrajalo i moj vrući jezik u njezinoj gladnoj vagini izmamio je njen prvi: Ah!. Bio je to izraz onoga iskonskog ženskog davanja kojemu se ona više nije mogla otimati. Onda je krenulo. Ja sam je lizao a ona je počela plakati. Suze su joj prave išla niz lice a jecaji ih sustizali. Kad se zaridala ustao sam se, podigao joj noge i jurnuo u nju. Čuo sam njeno. Aaaah! Onda sam navalio kao bik. Ne znam da li potaknut više njenim jecajima ili onim jednostavnim muškim nagonom što sam je oborio na leđa. Jebavao sam je nemilice u njenu izgladnjelu pičku. Njezini su se jecaju počeli pretvarati u uzdahe jebane žene. Jebavao sam je, ne zaustavljajući se a njeni glasovi postali su gladno stenjanje. Stenjala je ispod mene, kao kobila bez srama. Onda sam, jednako ga zabadajući u nju opružio desnu ruku i bez imalo ustručavanja zalijepio joj tvrdi šamar po licu. Mislite da se pobunila. Ne. Rekla mi je: Udri mi još. Želim to od tebe. Znao sam da to želi. Znao sam da joj treba ova grubost da zaboravi na sebe. Odalamio sam je drugim šamarom po istom obrazu, a onda ljevicom svom snagom po drugom. Dahtala je, kao kučka. Onda je rekla: Svršit ću. Svršavala je dok sam je jebavao i tukao. To joj trebalo, godinama je to željela i sad je dobila. Bacio sam pogled na Ivanu. Kao da nije mogla vjerovati prizoru kojemu nazoči, ali bila je uzbuđena, jako uzbuđena. Izvukao sam ga iz Marije, legao na leđa te se obratio Ivani. Dođi, i pri tom je povukao licem na svoj uzdignuti kurac. Nije se bunila. Htjela je to. Puši! Pušila je, lizala ga i pušila a rukama mi pridržavala jaja. Onda sam pogledao u Mariju. Ležala je na boku, okrenuta prema nama i promatrala. Gledaj kako ti kćer puši! – rekao sam hoteći da slomim sve njene otpore. Nije ih više ni imala. Na Marijinu licu bio je samo izraz nepomućenog zadovoljstva. Nju ništa više nije moglo vratiti natrag u pakao njene nevjere. Ustao sam se i Ivanu postavio na koljena. Prišao sam joj s leđa. Uzeo sam ga i doveo na ulaz njene mlade pizde. Onda sam se okrenuo prema Mariji i rekao: Vidiš, sad ću ti jebati kćer. Gledaj! I onda sam ga strmoglavio u Ivanu. Htio sam da je penetracija zaboli i to sam postigao. Vrisnula je. Nastavio sam se zabadati u nju. Do malo njena je vagina prihvatila moj kurac i onda je počela uzdisati, jecati, pa onda glasno: svršit ću… svršit ću… svršavam! Opet sam gledao u Mariju. Vidiš kćer ti jebem. Onda se ona pridigla i stala iza mene. Sama i bez da sam ja više išta trebao reći spustila je ruku između mojih nogu i mazila me. Mazila mi jaja i kurac koji se izvlačio i opet uvlačio i pičku njezine kćeri. Onda sam joj se okrenuo i rekao: Daj lice, i povukao je. Okrenula se na leđa i zavukla glavu među moje noge. Lizala mi je kurac. Izvlačio sam ga iz pizde njene kćeri i gurao ga njoj u usta i onda ga opet zabijao u njenu kćer. I sve tako dok mi se nije činilo da će me svladati orgazam. Onda sam sišao s Ivane, okrenuo Mariju četveronoške i natakao je. Nabijao sam ga u nju s leđa i onda sam prostenjao: Svršit ću. Dajte usta! Izvukao sam ga i sjeo. One dvije skupile su se na njega. Špricao sam vruću spermu u njihova otvorena usta, a onda su mi ga lizale. Jedna s jedne, druga s druge strane. Hoću da vidim kako se međusobno ližete, rekao sam. Svojim vlažnim jezicima još natopljenim mojom spermom lizale su jedna drugu. Ovo ću sanjati, šaptao sam nježno te se pružio između njih, a one su, svaka sa svoje strane naslonile glavu na moja prsa. Zagrljeni u troje. Tako smo zaspali.